Umetnost Starog Rima
Sklonost Rimljana ka grandioznosti građevina i njihovih prostorija, smela upotreba i kombinacija arhitektonskih elmenata, mnoštva skupih materijala, bogat kolorit i snažni kontrasti, čine danas rimsku umetnost inspirativnom polaznom tačkom pri projektovanju luksuznih i grandioznih prostora – hotelskih lobija, kazina… ali i privatnih vila i njihovih salona.
Slobodni, bogati Rimljani – patricije, pored velikih društvenih privilegija koje su imali, uživali su i u posebnim privilegijama svakodnevnog života u svojim bogatim kućama–domusima. Bile su to, za ono vreme, luksuzno uređene, komforme kuće sa mnoštvom prostorija različitih namena, uključujući i kupatila sa toplom i hladnom vodom, biblioteke, pinakotetke-prostorije za čuvanje slika. Njihov stil života posmatran i iz današnjeg ugla, predstvlja svojevrsnu vrstu luksuza i hedonizma.
Upravo ova težnja ka postizanju elegantne, prefinjene, luksuzne atmosfere, u savremenom projektovanju, postignuta je upotrebom antičke rimske umetnosti, njenih arhitektonskih elemenata, nameštaja, načina organizacije i dekoracije prostora.
Ambijent ovog salona, inspirisan rimski stilom, prenosi duh vremena i tradicije, dajući upečatljiv željeni šarm aristokratskog doma i njegove prefinjenosti i elegancije.
U enterijerima Starog Rima, od skromnih do najluksuznijih, krevet je bio najvažniji deo nameštaja. Postojali su kreveti raznih oblika, a svaki od njih je imao svoj naziv i jasno definisanu namenu-krevet za spavanje, krevet za obedovanje, krevet za odmor... Izrađivani su od drveta, bronze čak i srebra sa skupocenom dekoracijom od zlata, srebra, slonovače, kornjačevine... Ovakav jedan krevet sa bočnim osloncima za glavu i noge bio je nezaobilazni deo rimskog enterijera. Centralno postavljen, kao osa simetrije celokupne prostorije, krevet u ovom salonu prenosi važnost ovog komada nameštaja u enterijerima i životu Starih Rimljana. Dok ostali komadi, iako stilski ne pripadaju rimskoj umetnosti, po svojoj poziciji i usklađenosti po boji i materijalu sa krevetom kao glavnim elementom mobilijara, doprinose otmenosti ove prostorije.
Oslikavanje zidova arhitektonskim motivima kao što su vrata, prozori, pilastri, kroz koje se vidi pogled na grad ili vrt, a često i ljudske figure, rimska je tekovina. Na ovaj način oslikan zid, negirao je sam sebe kao granicu prostora, stvarajući iluziju veće i luksuznije prostorije. Upravo ovakva fresko tehnika, pronašla je svoje mesto i u enterijeru ovog salona, oslanjajući se na motive i kolorit rimskog zidnog fresko slikarstva. Omiljene boje Rimljana bile su crna, crvena, plava i terakota.
U domovima Rimljana, upotreba draperija i tekstila bila je vrlo popularna. Otvori prozora i vrata bili su zastrveni najraznovrsnijim tkaninama, koje su sprečavale ulazak svetlosti, ali u hlanog vazduha u prostorije. Podove su pokrivali tepisima. Čuveni, skupoceni orijentalni tepisi, u rimsko doba, kao i danas, predstavljali su posebnu vrednost svakog doma. Svojom bogatom dekoracijom i koloritom, pored toga što su prijatna i topla podna obloga, jasan su pokazatelj i ugleda i ekonomskog statusa vlasnika doma.
Antička bista na postamentu, koja se nalazi u pozadini, još jedan je od dekorativnih elementa kojim je vešto upotpunjen enterijer u duhu rimskog vremena.
Projektovanje i opremanje enterijera u rimsko doba, bilo je u službi konfora i udobnosti života. Posmatrajući ostatke najluksuznijih rimskih domusa i vila, organizacije i dekoracije, stičemo naznake njihovog životnog stila i hedonizma po kojem su čuveni i danas. Veština prenošenja ovakve atmosfere u današnje prostore, polazi od poznavanja vrste i oblika nameštaja toga doba, materijala, kolorita, ali i veštine arhitekte/dizajnera, koji svoje znanje prenosi i stvara jedan novi, savremen stilski enterijer.
Autor:
Miljan Torma